Sanja Radulović je rođena 19. decembra 1975. godine u Tešnju. Član je Književnog kluba “Jovan Dučić“ iz Doboja i Srpskog književnog kuba „Vihor“ iz Dervente. Živi i stvara u Doboju.

 

Piše kratku prozu i lirsku poeziju. Kratke priče i pjesme objavljivala je na poetskim i kulturno-obrazovnim portalima, književnimčasopisma, festivalskimfanzinima i elektornskim zbornicima. Pjesme su joj zastupljene i u mnogimzbornicimai zajedničkim zbirkama poezije, koje su štampane u republici Srspskoj, Federacji BiH, Srbiji i u Hrvatskoj.

Nagrađena je u kategoriji zreli pjesnici ljubavnog pjesništva na Međunarodnom književnom konkursu u Mrkonjić Gradu za pjesmu „Ambivalentna pjesma“. Dobitnica je druge pohvale na konkursu „Pjesničko proljeće Čukarice 2014“ Beograd za pjesmu „Plodnost“.

Ove godine objavila je svoju prvu samostalu zbirku poezije koja nosi naziv „Lepet krila majke ptice“.

Tematika ove zbirke bazirana je na istinskoj ljubavi i osjećanjima, ali i na raspolućenoj stvarnosti, mašti, legendi i mitu. Tragajući za smislom pjesništva Sanje Radulović, dolazi se do zaključka da poezija ima širi dijapazon i da je ekspresivno rasprostranjena od ljubavnih do kosmičkih mitova, ali i poželjnu i poučnu liniju osjećajnosti.

Ova pjesnikinja stvara bez patetike, kristalno čisto. Vidan je uticaj velikana srpske i svjetske književnosti, kao što su Mika Antić, Mak Dizdar i Žak Prever. Njena poezija odiše duhovnom uravnoteženošću, što direkno pozitivno utiče na sveukupan doživljaj.

BB Portal vam donosi nekoliko pjesama Sanje Radulović kao uvod u njeno stvaralaštvo.

LEPET KRILA MAJKE PTICE

Na poslužavniku jutra
dvije šolje netaknute nježnosti bude me.
(Pomislim, tu su).
I sve je ponovo prekovremeno šareno
kao prsti kroz koje nas duga posmatra,
stavljajući dah kaleidoskopa u zagrljaj.
Kao veliki suncobran kojim se štitimo
da ne blijedimo kad se najglasnije volimo.
Kao posljednji oblak, umjesto prvog kamena,
koji nas je vatri ponosno predao i postao noć,
kojoj nije potreban dan,
što je iz dosade izmislio bezdan.
Kao novembar koji je kiše krišom izuo
u izlog ruže stavio i zaplesao
„Wish you were here“.

AMBIVALENTNA PJESMA

Jutrom sam ti opet pjesmu napisala.
(Opet ljubavnu.Najljubavniju).
U podne me je omeo unutrašnji glas
i podsjetio na nemili događaj.
Htjela sam pocijepati pjesmu,
ali sam je ipak sačuvala,
kao podsjetnik na svoju ludost.
Poslije ručka sam te zamišljala .
Na sofi pored mene ležao si.
Čitali smo Prevera i pitali se,
zašto je u frižideru ostavljen mrtav pas.
I šta uraditi sa mrtvim pticama?
Zemlja nije za njih, jer nebo je njihov dom.
Ali, ako nebo pticu grubo odbije,
onda i ona mora spavati u frižideru,
jednostavno zato jer nema gdje.
Smijali smo se (iako smiješno bilo nije).
Pred spavanje sam bacila knjigu na pod.
(Opet sam se napričala sama sa sobom).
Bestraga i ptica i pas i Prever i pjesme!
Sve što volim i mrzim, počinje slovom P!
Kao početak još jedne noći bez tebe.
San me nalazi na pragu pogužvaniih misli.
(Još jedna ljubavna,najljubavnija pjesma,
smrznuti mali pas, neprilagođena ptica…)
I još jedno, sasvim izvjesno jutro, na putu.

ZVONO

(Generaciji 1975/76)

Pod nogama mi šuška miris ugašenog ognjišta.
Podrhtava tlo ugojeno neostvarenim snovima.
Strepnjom pohodim stepenik po stepenik bola.
Ćutim u sebi život jezikom vrhovnog jedinstva.
Na vrhovima prstiju jagodicama najvećeg svemira
tetoviram smjelošću imena ponosa žala i prkosa.
Ne postoji dan u kojem nisam nažuljala stopala
stazom hodočašća do početka od kraja.
Ne postoji niti jedan kalendar okačen na zidu
bilo čijeg doma koji nije pao na koljena
pred zvukom sirena koje su nas opomenule
da smislenim život čini samo jutro slobode.
Haš put nosi prezime u utrobi gladne istorije.
Naše zvono istrgnuto je iz njedara uplakane majke
dok su joj ruke plamenom tekle tražeći život
u obećanoj svjetlosti Prometejeve lampe.
Mi smo bili djeca u čije su đačke knjižice upisali
opravdano odsustvo sa časova djetinjstva,
dok smo branili čast neobuvenih maturskih cipela.

BB Portal

Komentari