Pitam se da li da nastavljam tekst kad sam zapravo sve rekla u samom naslovu. Nema tu velike filozofije i analize. Najkrupnije i najbitnije stvari u životu su zapravo najjednostavnije i proste za objasniti.

Objasne se u jednom rečenici. Iako vam je možda zazvučalo smiješno ili kao neki vic, to je zaista tako. Naravno, sa moje tačke gledišta i dosadašnjeg iskustva. Izvini je umro, ostao je njegov brat Pazi. Jer kako bi narod rekao “gotovom činu ne možeš ništa” pa samim tim i izvini tada nema validnost bogzna kakvu. Razumijete me šta hoću da kažem? Možda sad pomišljate na ona osnovna pravila vaspitanja koja nas uče od malih nogu,a to je da kažemo izvini i hvala. Dobro, to stoji i drži formu u bontonskom svijetu. Ja sam ipak više mislila na ovaj stvarni, ljudski svijet. Svijet čovjeka. Slikovito rečeno, kada razbijemo tanjir pa mu kažemo “izvini”,jel’ se sastavio? Nije. E pa slično je i sa čovjekom. Zato nam preostaje da pazimo. Onaj gore preživjeli brat Pazi. Da pazimo na svoje postupke,na svoja djela,na svoje riječi. Izvinjenje je daleko više i jače od same riječi izvini i tog oštrog Z u njoj. Daje to Z nekako na težini još u kombinaciji sa  „sad puppy face”, naprosto je dobitna kombinacija.

mal

Dobitna kombinacija da se pređe i nastavi dalje, zanemarivajući dubinske rane za koje izvini nikad nije bila obloga. I nikada neće ni biti. Zato je izvinjenje vremenski process koji se dokazuje kroz odredjeno djelo u kojem  ćemo pokazati I dokazati to famozno Izvini.Jer istini za volju, slova su besplatna a niko nije gadljiv na riječi pa zato smo svi sposobni reći izvini i hvala. Ali malo ko to izvini sprovede u djelo. Znate onu “Svi smo mi ljudi,malo ko je čovjek”.

A kad sam već kod tog Z,evo me kao u igri “na slovo,na slovo”,usko povezana sa pazi i izvini je njihova sestra po tetki, a ona je Zahvalnost.

mal

Koliko ste često zahvalni? Sebi? Ljudima oko sebe? Ili ste dopustili da vas uzme pod svoje ono drsko i sebično Podrazumijevanje?Ja sam mišljenja da se u životu ništa ne podrazumijeva,osim ljubavi majke prema djetetu(dakle,ne obostrano), ama baš ništa. I niko nije dužan da nešto čini, uradi, dođe, donese, pokloni I sl.Niko.S toga budite zahvalni. Sestri kada vam pričuva djete dok ste vi kod frizera. Jer ona je izdvojila svoje vrijeme da bi vama izašla u susret i učinila uslugu.Iako je tetka nezvanično druga majka i sestra je sestra, kažem vam,budite zahvalni.Budite zahvalni drugarici koja vas po 17 put sluša kako je vaš momak ljubomorni kreten, jer sigurna sam da je zanimljivije i korisnije  slušati Karleušu subotom u Grandu kako daje sud ko zna i ne zna pjevati. Ako ništa naučićemo da u životu treba biti samouvjeren.Budite zahvalni bratu i sestri koje nazovete samo kad vam nešto treba i uvijek vam učine. Budite zahvalni komšiji koji vas na stepeništu upita kako ste i ostane da čuje odgovor. Budite zahvalni.

Zahvalite se svojim najbližima, ljudima koji vas vole i koje volite. Zahvalite im se omiljenom tortom koju vole, jednim običnim pozivom da vide da ih se sjetite, a da poslije toga ne slijedi molba, ili jednostavno besplatna slova u obliku riječi HVALA.

Da ne dužim dalje,da ne bi preraslo u orden i zahvalnice, ovaj put bilo je to na njegovo veličanstvo slovo Z. Sledeći put čujemo se na slovo Lj.

Tamara B.

Komentari